Jandrić & Lepen & Žaper: Velika djela u malom formatu

Otvorenje izložbe "Velika djela u malom formatu"Đorđa Jandrića, Branka Lepena i Jakova Žapera će se održati u četvrtak, 09. 11. 2023. u 20:00 sati u galeriji Studio-21-.

Izložba ostaje otvorena do 20. studenog 2023.

 

Predgovor izložbe

Za vrijeme lockdowna prouzročenog pandemijom Corona virusa većina je umjetnika privremeno zaboravila na velike formate, instalacije, ambijente ili site specific objekte te se u osami svog doma okrenula intimnijim zapisima. Takav je slučaj i s umjetnicima Đorđem Jandrićem, Brankom Lepenom i Jakovom Žaperom koji do sada nisu bili skloni izražavati se u malom formatu kao ni u tehnikama drvenih bojica, akvarela ili akrilika. Rezimirajući neočekivano pozitivne rezultate svojih polugodišnjih črčkanja odlučili su izložiti svoje slike i crteže vođeni znatiželjom kako bi oni izgledali u galerijskim prostoru, odnosno da li imaju onu snagu i moć kao radovi po kojima su likovnoj javnosti poznati.

​

Izložena djela idejno ne odudaraju mnogo od prvih radova ovih umjetnika čije je polazište i ishodište bila konstruktivistička misao, odnosno propitivanje geometrijskih i minimalističkih zakonitosti unutar vlastitih umjetničkih istraživanja. Ta polazišna točka sada je prvi put kod sve trojice realizirana i u malim formatima a zanimljivo je te radove vidjeti zajedno izložene jer, premda su bitno različiti, mogli bi se očitati i kao djelo jednog autora sklonog geometrijskim varijacijama i eksperimentiranju.

​

Jakov Žaper po svom je zvanju grafičar a po vokaciji umjetnik geometrijskog izraza. Podsjetio bih ovdje na usku povezanost geometrije i grafike, koja je u našoj suvremenoj umjetnosti dosegla svoj zenit u šezdesetim i sedamdesetim godinama proteklog stoljeća kada su umjetnici poput Ivana Picelja, Aleksandra Srneca, Jurja Dobrovića, Eugena Fellera i drugih, svoja geometrijska ispitivanja realizirali upravo u mediju grafike, točnije u sitotiskarskoj manufakturi Brane Horvata. Žaperova vezanost uz geometriju drugačije je poetike i nužno je treba sagledavati u kontekstu kasnijih istraživanja objedinjenih pod nazivom Nove geometrije (Neo-geo). U specifičnom autorovom razmišljanju glavni je subjekt prostor, ne njegova iluzija svojstvena takvom umjetničkom diskursu, već prostor kao praznina zarobljena unutar slikane kompozicije koja se može iščitati kao mentalni poligon koji otvara vrata brojnim praktično - teoretskim istraživanjima. 

​

U predgovoru kataloga izložbe u Galeriji Cekao 1985. Borivoj Popovčak piše: "Njegovi oblici daleko od matematičke pravilnosti kutne geometrije uglavnom su iscrtani ugljenom kao rezultat poteza ruke koji je izbjegao proračunu i tako omekšana forma ponuđena je oku u svojoj iskonskoj jednostavnosti. Te površine nisu ništa drugo do crteži, prostor koji dozvoljava autoru da se na trenutak oslobodi kalupa gradacijama zamjetne crtačke geste, s time da ugljen nije samo uspomena već nagovještaj novoga." 

​

U novim radovima Žaper varira svoja ranija načela, ali se uloga prostora proširila sa samog umjetničkog djela na relacijske ovisnosti, zadanosti i nova iščitavanja u odnosu na ambijent u kojem se djelo izlaže. Ovog se puta odlučio zgusnuti i grupirati petnaestak radova na jednom zidu kolerirajući ih međusobno u svojim raznolikostima koje čine jedinstvenu instalaciju. 

​

Slično je učinio i Lepen koji je svoje akrilike također slobodno rasporedio na jednom galerijskom zidu. Radi se o instalaciji od tridesetak akrila malih formata gdje autor svoja minimalistička i geometrijska iskustva prvi put odijeva bogatim koloritom te putem njega nastavlja svoja optička istraživanja koja je do sada prepuštao svjetlosti i njenim refleksijama. Od prve samostalne izložbe Branka Lepena u Galeriji PM prošlo je točno četrdeset godina - koliko traje i autorovo sustavno i analitičko istraživanje plastičke misli unutar principa i varijacija konstruktivitičke i geometrijske umjetnosti. U svojim reljefima, skulpturama, objektima i instalacijama Lepen je oduvijek pokazivao istančani osjećaj za odabir, obradu i utilitarnost materijala koji je bio nedjeljiv idejni i izvedbeni element njegovih prostornih konstrukcija koje predstavljaju do detalja osmišljenu i perfekcionistički provedenu idejno-estetsku cjelinu. 

​

U predgovoru izložbe u Zavičajnom muzeju grada Rovinja (Sv.Toma) 2002. Popovčak piše: "Svrha je Lepenovih objekata ukazati na pluralitet njegovog izričaja, na kontrastne odnose organskih i anorganskih materijala, na strukture geometrijski koncipiranih oblika i prirodnih organskih krivulja, na konkretne, solidne oblike, transparentne i one projicirane - ukratko, ukazati na cjelokupnu predstavu koja promišljenom režijom nadilazi stilski stereotip."

 

Đorđe Jandrić poznat je po svojim skulpturalnim hrpama koje su u stvari opredmećeni crteži kvadrata kojem su upisani kružnica i trokut što je u biti tlocrt stošca, osnovne forme njegovih Hrpi. Prvi je put taj crtež predstavljen na izložbi 'Otok' u Dubrovniku 1995., o čemu Popovčak kaže: "Jandrićev rad podrazumijevao je slanje crteža telefaksom uzastopno četiri dana sa otoka Silbe u Dubrovnik. Stigavši u Dubrovnik Jandrić je isti crtež odašiljao na Silbu u istom vremenskom razdoblju. Time je prostorno krug bio zatvoren. Tehnologijskim putem crtež je translatiran u prostoru sukcesivnim nizanjem, čime je putanja faksa simulirala ophod oko skulpture. Ovdje dakako nalazimo potvrdu Jandrićevih promišljanja o aktivnoj simulaciji i pomicanju dvodimenzionalnog u trodimenzionalni prostor. Crtež se u toj simulaciji također mogao shvatiti kao mentalna skulptura." 

​

Na crtežima koji su pojedinačno trebali biti predstavljeni na ovoj izložbi Jandrić varira taj motiv dodajući osnovnom, grafitom izvedenom crtežu okomite i vodoravne pravokutnike nanesene akvarelom kojim će prskati tipično slikarske mrlje, poigrava se tonskim odnosima, varira i multiplicira položaj trokuta, stvara iluziju kolaža kao što i ne poštuje zadani kadar crteža već će akvarelne nijanse neuredno prelijevati preko njegovih rubova. Birajući crteže za ovu izložbu, Jandrić ih je slobodno rasporedio po svom atelijeru te gledajući ih ustanovio je da oni, unatoč novonastalom skicoznom neredu, zajednički izuzetno skladno djeluju, a uspostavljajujući neočekivane međusobne dijaloge tvore cjelinu novog i drugačijeg narativa. Odlučio ih je snimiti in situ a uvećanu fotografiju izložiti na jednom od galerijskih zidova. 

​

Premda je početna ideja bila da radovi ovih umjetnika budu predstavljeni publici klasičnim galerijskim postavom, do toga nije došlo. Bez ikakvog dogovora svaki je autor odlučio od svojih malih pojedinačnih radova učiniti smislene cjeline predstavljajući ih kao jedinstvene instalacije ili virtualnu stvarnost. Nikad do sada Jandrić, Lepen i Žaper nisu svoja djela izlagali kako to klasični postavi zahtijevaju, pa unatoč početnoj želji, jednostavno protiv sebe nisu mogli. Zato i jesu umjetnici

Predgovor izložbe: Mladen Lučić